U čast rođendana našeg velikana Petra II Petrovića Njegoša, svečano smo proslavili Dan naše škole, dan kada su znanje, umjetnost i ljubav prema tradiciji zasjali punim sjajem.
Ovogodišnja tema, „Svjetlost iz kamena“, podsjetila nas je da iz čvrstine, borbe i istrajnosti izrasta najplemenitija svjetlost duha, dobrote i stvaranja.
To je ona svjetlost koja nas okuplja, inspiriše i podsjeća da je obrazovanje više od znanja, ono je put ka čovjeku, ka svjetlosti koja nikada ne gasne.
Svečanost je bila prožeta emocijom, ponosom i stvaralaštvom.
Nastavnica Anđela Mićanović, autorka scenarija, unijela je u program duh istorije i ponosa kroz dvije snažne dramske tačke „Vojvoda Draško odlazi u Mletke“ i „San Vuka Mandušića“, koje su izveli njeni učenici devetog razreda. Njihove riječi, dostojanstvene i ponosne, odzvanjale su poput eha Lovćena, svjedočanstvo da Njegošev duh i danas živi u mladima.
Nastavnik Milan Rosanić nas je nasmijao, dirnuo i podsjetio na trajne vrijednosti kroz svoje skečeve, jedan posvećen našoj dragoj nastavnici Novki, po kojoj škola s ponosom nosi ime, a drugi, nadahnut razgovorom mladog Rada i Petra I Petrovića Njegoša, razgovorom mudrosti, vjere i svjetlosti koja nadživljava vrijeme.
Nastavnica muzičke kulture Milica Matanović sa svojim horom unijela je duh zajedništva kroz izvođenje školske i državne himne, kao i pjesme posvećene Njegošu, koja je ispunila srca svih prisutnih i probudila ponos i emociju.
Učiteljica petog razreda, Dijana Raičković Vujošević, sa svojim horom, kao i učiteljice prvog razreda Andrijana Bulatović i Jovana Radulović sa veselim prvačićima, unijele su u svečanost radost, osmijehe i toplinu, podsjetnik da svjetlost budućnosti već sija u njihovim očima.
Na kraju programa, još jednom smo osjetili da svjetlost ne dolazi samo iz kamena, već iz srca, iz riječi, pjesme i zajedništva.
Jer, kako reče Njegoš: „Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može!“
Posebnu zahvalnost upućujemo Kulturno–umjetničkom društvu „Crvena stijena“ na profesionalno izvedenoj tački, onako kako oni uvijek i odrade i upotpune događaj, kao i Sanji Savković koja nam je nesebično pozajmila nošnje i na taj način uljepšala scenski prikaz.
Zahvaljujemo i mladom guslaru Damjanu Vojvodiću, čiji je glas prenosio snagu, ponos i emociju našeg nasljeđa.
Ponosni smo naše učenike, učesnike u skečevima, kao i sjajne voditelje, koji su mjesec i po dana svakodnevno vježbali i bez pogovora došli na svaku vanrednu i redovnu probu.
Naša škola, naša svjetlost iz kamena i dalje sija snagom znanja, tradicije i zajedništva.
